Pčele kao i sva ostala živa bića imaju neprijatelje. Pored životinja kao što su ptice i ose koje se hrane pčelama, pčele su u opasnosti i od zaraznih bolesti i nametnika koje im mogu prenijeti te životinje, ili druge pčele. Izložene su raznim bolestima, štetočinama i parazitima koji mogu dovesti do potpunog uništenja pčelinje zajednice. Prouzročena šteta se može očitovati uništavanjem meda, peludi, saća i pčela. U slučaju prijenosa zaraznih bolesti, zbog zajedničkog života pčela, cijela kolonija može biti zahvaćena a nebrigom pčelara i okolne košnice mogu stradati. Kako bi se izbjegla šteta uzrokovana štetočinama, potrebno je imati strategiju njihovog brzog i jednostavnog uklanjanja. Spomenut ćemo neke od najčešćih štetočina pčela i načine njihovog uklanjanja.

Najčešće štetočine pčela su:

1. Voskov moljac

2. Ose i stršljeni

3. Mravi

4. Pčelinja uš

5. Miševi

6. Ptice

Voskov moljac

Ličinke voskovog moljca mogu nanijeti veliku štetu na saćama ako se moljac ne uoči na vrijeme. Vrste voskovog moljca su veliki i mali voskov moljac, a najčešći je veliki voskov moljac. Moljac napada slabe zajednice koje ne mogu obraniti sve saće, a napadnute saće su prekrivene paučinastim vlaknima.

U nezaštićenom saću, ili blizu nezaštićenog saća, ženka voskovog moljca polaže oko 1000 jaja iz kojih se nakon 7 - 11 dana, uz temperaturu od 30 - 36°C, izlegu ličinke.

Ličinke se hrane voskom, peludi, ekstremitetima pčelinjih ličinki i hitinskim košuljicama pčelinjeg legla. No, najveću štetu rade na saćama jer kroz njih prave hodnike. Tijekom perioda razvoja ličinka moljca pojede oko 1,2 g voska, a dva naraštaja jednog para moljaca mogu uništiti 100 kg saća, tj 40 kg čistog voska!

Zaštitu od moljaca u košnici provode same pčele, ali saće koje ne mogu očuvati pčelar treba izvaditi i prikladno spremiti. Prostorija za skladištenje saća bi trebala biti dobro provjetrena, suha, čista i s temperaturom manjom od 10°C.

Ose i stršljeni

Ose i stršljeni su agresivni i ubijaju pčele što može znatno oslabiti zajednicu. Ose ulaze kroz leto, pukotine i otvore na košnici te kradu med, a također su i prijenosnici bolesti (osobito američke gnjiloće). Mogu letjeti na nižim temperaturama nego pčele pa mogu ukrasti popriličan dio pčelinjih zimskih zaliha meda. Jake pčelinje zajednice se mogu obraniti od osa, no osa može vrlo lako ubiti individualnu pčelu.

Dobro je pregledati okolna mjesta gdje bi mogao biti osinjak a zatim ga srušiti ili prskati jakim kontaktnim insekticidom. Ako je osinjak na tavanu neke zgrade treba ga srušiti, a ako je u šupljini drveta onda u otvor treba staviti kontaktni insekticid. Ose je potrebno uništavati cijele godine a najbitnije je uništiti maticu koja izlazi u proljeće, zatim gnijezda i same ose. Pčelinjak se zaštićuje postavljanjem mamca, tj. flaše u koju je do jedne trećine uliven voćni sok ili piva.

Stršljeni se hrane pčelama pa ulaskom u košnicu uništavaju leglo, a pčele hvataju i u letu. Najčešće grade gnijezda ispod krovova kuća i u šupljinama drveća.

Stršljene kao i ose treba uništavati cijele godine, te u njihova gnijezda ubacivati kontaktne insekticide u prahu ili otrovne dimove. Najefikasnije uništavanje se postiže korištenjem mamaca koji se mogu koristiti i za hvatanje osa, a postavljaju se od početka kolovoza do kraja listopada. Mamci se postave svakih 4 - 6 metara ispred košnica, ili na njih a sastoje se od pivske boce napunjene zakiseljenim šećernim sirupom. Ocat u mamcu daje kiselkasti miris koji odbija pčele te se one neće hvatati u bocama. Ose i stršljeni privučeni slatkastim mirisom uđu u bocu ali ne mogu izaći pa se udave. Boce je potrebno prazniti svakih 5-7 dana.

Mravi

Mravi kradu med i uznemiravaju pčele, ponekad ih čak i napadaju. Njihovom napadu su najviše izložene košnice koje nisu podignute od tla, a gnijezda se često mogu pronaći iznad poklopne daske košnice.

Prevencija je mazanje postolja katranom, petrolejom ili tovatnom mašću, i postavljanje par češnjeva bijelog luka ili lišća od rajčice u potkrovlje košnice. Oni su efektivni jer njihov miris odbija mrave pa neće prilaziti košnici. Ako se uoče mravlja gnijezda oko košnice, potrebno ih je uništiti.

Pčelinja uš

Pčelinja uš ne siše krv pčelama, nego samo obitava na njima (najčešće na matici) i uzima pčeli hranu iz usta. Njihova prisutnost uznemirava maticu što smanjuje polaganje jaja i slabi pčelinju zajednicu. Na matici može biti prisutno i nekoliko desetaka uši, a od velikog broja uši matica može i uginuti. Uš ne šteti zajednici jako ali utjecaj na maticu je nepovoljan za pčelara jer je prinos meda manji i zajednica slabija.

Poneki pčelari bi uš mogli zamijeniti s grinjom varoa, no promatranjem kroz povećalo razlika je očita. Varoa je oblika diska s četiri para nogu, a kod uši se mogu raspoznati glava i trup s tri para nogu.

Uši se uništavaju jednostavnim skidanjem uši s matice malim drvetom umočenim u med za koji se uši lijepe, kemijskim dimnim preparatima i duhanskim dimom. Dim se koristi predvečer kada prestane izlet pčela, a prije samog dimljenja na pod se stavi kartom premazan jestivim uljem kako bi se za njega zalijepile otpale uši. Količina dima koja se ubacuje u košnicu je razmjerna veličini košnice. Primjerice, korištenjem duhanskog dima za jedan L.R. nastavak je dovoljno 15 mlazova dima.

Miševi

Miševi se u košnici hrane medom i peludom te uznemiravaju pčele. Kao rezultat uznemiravanja pčele počnu trošiti više hrane nego inače, često dobivaju proljev i uginu. Saće koje miševi oštete ili zagade izmetom i mokraćom su uništene jer ih pčele neće htjeti koristiti. Ako su miševi jako uništili i zagadili saće, često se dogodi da pčele potpuno napuste košnicu.

Miševi se u košnicu najčešće uvlače u jesen i zimu te ako se uoče potrebno ih je što prije istjerati. Najlakše je to učiniti kada u košnicu stresemo pčele s nekoliko okvira, uz uvjet da pčele nisu u klupku i vrijeme nije prehladno. Iz košnica s oštećenim saćama treba što prije premjestiti pčele u čiste košnice s čistim saćama.

Područje oko pčelinjaka treba čistiti od trave, suhog lišća, korova i svega ostaloga što bi moglo privući miševe. Ujesen na leta treba postaviti češljeve kako miševi ne bi mogli ulaziti. Ako su već prisutni efektivno je stavljanje otrovnih mamaca i hvatanje pomoću deratizacijskog ljepila.

Ptice

Ptice koje se hrane pčelama mogu nanijeti veliku štetu pčelinjoj zajednici. Pčele nastradaju zbog ptica čak i tijekom leta, a najčešći krivci su laste i pčelarice.

Laste su korisne zbog uništavanja komaraca, muha, i drugih štetnih insekata, no pčelar treba spriječiti njihovo naseljavanje u blizini pčelinjaka. Pčele su dio njihove prehrane te jato lasta može uništiti veliki broj pčela.

Pčelarice se gnijezde u strmim obalama rijeka i obraslim strminama. Mogu se prepoznati po leđima zgasito-smeđe boje, plavo-zelenoj glavi i repu, te zlatnožutoj boji ispod vrata. Rupe i hodnike u strmim obalama treba zatrpati, a ako se zamjete jedinke ubijaju se iz puške.

Veliku štetu pčelama može nanijeti i djetlić koji tijekom zime može kljunom udarati po košnici, a ponekad je čak i probiti. Udaranje uznemirava pčele što tijekom zime utječe na veću potrošnju hrane i lošije zimovanje.

Budite na oprezu

Pčelar konstantno mora pratiti stanje u košnici i oko nje kako bi izbjegao štetu na pčelinjaku uzrokovanu bolestima, nametnicima i štetočinama. Bitno je znati prepoznati rane znakove problema u košnici, kao i načine njihovog rješavanja. Svaki bi pčelar trebao znati prepoznati navedene štetočine i znati valjanu strategiju kako ih ukloniti. Također, preventivnim mjerama provjere okoliša pčelinjaka i samog pčelinjaka se svi problemi mogu uvelike umanjiti, ili potpuno izbjeći. Štetočine mogu uzrokovati veliko slabljenje pčelinje zajednice i manje prinose meda, tako da je svakako u interesu pčelara da vodi računa o prisutnosti bilo kakvih štetnika.