Pčele su jedne od najproučavanijih životinja i mnoge studije su proučavale njihov način života. Između ostalog, to uključuje i proučavanje građe pčelinjeg gnijezda koje je nezamjenjiv dio pčelinje kolonije. Pčele većinom grade svoje gnijezdo u prirodnim staništima kao što su šupljine u stijenama i stablima te na granama drveća.

No, ne možemo zaboraviti ni umjetna staništa tj. košnice koje je napravio čovjek. Izgled pčelinje gnijezda je svima dobro poznat, a osobito su poznate šesterokutne ćelije unutar gnijezda - to su naravno saće. Pčelinje gnijezdo i saće kriju mnoge zanimljivosti, a mi ćemo se danas fokusirati na saće i poneke zanimljivosti koje bi svatko trebao znati.

#1 Vosak je osnovni gradivni materijal za izgradnju saća

Gradnja saća zahtjeva udruženje snaga pčela radilica. Prilikom gradnje pčele se vješaju za “tavan” košnice i stvaraju formaciju sličnu zavjesi. Takva organizacija omogućava efikasnu gradnju saća jer se pčele mogu međusobno izmjenjivati pa je proces brži.

Vosak korišten za izgradnju saća pčele same proizvode pomoću voštanih žlijezda smještenih na trbušnoj strani stražnjem dijelu zatka. Pčelin zadak prekriven je hitinskim pločicama koje na mjestu gdje su voštane žlijezde imaju sitne pore kroz koje se izlučuje vosak. Vosak se izlučuje u obliku sitnih prozirnih listića koji se nakupljaju na vanjskoj strani hitinske pločice. Izlučuje se u tekućem stanju. a prolaskom kroz pore prelazi u kruto stanje u obliku listića.

Pčele vosak dohvaćaju iz tobolca trljanjem stražnjih nogu o trbušnu stranu zatka pri čemu se voštani listić zakvači za dlačice na nogama. Zakvačeni voštani listić pčela prebaci na prednje noge, a zatim u čeljust gdje taj vosak prerađuje. Prerada voska uključuje miješanje voska sa slinom i gnječenje te obično traje dvije minute. Prerađeni vosak pčela u obliku kuglice lijepi za saće koje se gradi. Čim pčela završi s lijepljenjem voska za saće, na njezino mjesto dolazi druga pčela i ponavlja postupak.

#2 Saće imaju nekoliko tipova stanica

Saće se uglavnom sastoje od osnove i dva reda stanica koji su izgrađeni s obje strane osnove. Debljina saća je varijabilna i ovisi o vrsti i dubini stanica koje su na njemu izgrađene, a stanice možemo podijeliti na dva osnovna tipa: radiličke i trutovske stanice.

Kao što samo ime kaže, radiličke i trutovske stanice su namijenjene za leglo radilica i trutova. No, pčele grade i sporedne tipove stanica koji su također bitni za koloniju. Pod sporednim stanicama podrazumijevamo stanice čija namjena pokriva sve ostale potrebe kolonije, a to su: medne, matične, prijelazne i prihvatne stanice.

Matične stanice služe za odgajanje mladih matica, a prihvatne stanice spajaju saće sa zidovima i platformom košnice radi učvršćivanja. Prolazne stanice služe kao prolaz između radiličkih i trutovskih stanica, a njihova širina je različita. Medne stanice služe za pohranu meda.

#3 Debljina saća ovisi o dubini stanica

Budući da su saće jednostavno skupina stanica, nije začuđujuće da debljina saća ovisi o dubini samih stanica. Dubina stanica ovisi o njihovoj namjeni pa tako radiličke stanice imaju dubinu 11-12 mm, trutovske 14-16 mm, a medne 30-45 mm.

Razlika u dubini saća može biti poprilično drastična; debljina dijela saća s radiličkim stanicama iznosi oko 25 mm dok dio saća s mednim stanicama može dosegnuti 45 mm dubine. Medne stanice se produbljuju kada pčele smještaju med kako bi mogle pohraniti što više meda.

#4 Saće su neophodne pčelinjoj zajednici za prezimljavanje

Kao što smo već spomenuli saće. Između ostalog, služe i za pohranu meda. Med je osnovni resurs za pčele jer im služi kao hrana, te je to razlog zašto pčele proizvode med. S početkom proljeća pčele počinju skupljati nektar za proizvodnju meda i pohranjuju ga u stanice namijenjene za to. Pohranjeni med je iznimno bitan tijekom zime jer hladno vrijeme onemogućava pčelama izlazak iz košnice.

Zimi pčele formiraju klupko radi održavanja topline potrebne za razvoj mladih pčela i za opstanak kolonije. Za optimalno održavanje topline, pčele u klupku su tijesno stisnute i razbijaju ga tek za vrijeme toplijih dana. Budući da pčele ne mogu napustiti klupko, moraju imati jednostavan pristup zalihama hrane.

Za to služe medišne stanice s pohranjenim medom. Klupko pčela se smjesti na dijelu saća gdje je pohranjen med i ne mora razbijati da bi se došlo do hrane. No, zagrijavanje pčela zahtjeva dosta energija pa se med brzo troši. Ako kolonija ostane bez zaliha meda, postoji opasnost od ugibanja pčela zbog gladi i smrzavanja.

#5 Šesterokutan oblik stanice u saćama je optimalan za maksimalno iskorištavanje prostora košnice

Budući da je pčelama košnica prostor za sve (dom, radni prostor i skladište), morale su se dosjetiti kako najefikasnije iskoristiti dostupni ograničeni prostor. Također, proizvodnja voska od kojeg pčele grade saće je skup resurs jer pčela mora konzumirati do 8 grama meda da bi mogla proizvesti samo 1 gram voska. S obzirom na ‘cijenu’ proizvodnje saća i prostornu ograničenost, pčele su morale pametno odabrati oblik stanica koji bi istovremeno maksimalno iskoristio prostor i zahtjeva najmanje voska za izradu.

Glavni kandidati za oblik stanica saća su jednostavni geometrijski oblici: trokut, krug i kvadrat. U slučaju stanica kružnog oblika, prostor između krugova bi ostao neiskorišten što nikako ne pogoduje pčelama s ograničenim prostorom. Za bolju iskorištenost prostora pogodniji su oblici s kutevima, a oblik sličan krugu koji ipak ima kutove je šesterokut. Odabirom oblika s kutevima je zadovoljen uvjet optimalne iskorištenosti prostora jer među takvim stanicama neće biti neiskorištenog prostora.

Sljedeći uvjet koji saće moraju zadovoljiti je minimalna potrošnja voska, a to zahtijeva najmanju moguću površinu stanice. Ako usporedimo površinu trokuta, kvadrata i šesterokuta možemo uočiti da šesterokut ima najmanju površinu što bi značilo da treba najmanje voska.

Nadalje, trokutaste i kvadratne stanice imaju još jedan problem - stabilnost. Med u stanici kvadratnog ili trokutastog oblika bi stavljao veliko opterećenje na njihove stranice što bi moglo uzrokovati urušavanje. Kod stanice u obliku šesterokuta, opterećenje je ravnomjerno raspoređene pa su saće stabilne. Uzevši sve u obzir, možemo vidjeti da je šesterokut savršen oblik za stanice saća.

#6 Stanje saća prije gradnje saća utječe na odabir tipa stanica koje će se graditi

Gradnja saća uvijek uključuje gradnju šesterokutnih stanica, no točnu veličinu stanica određuje trenutno stanje saća i matice. Roj koji je tek smješten u košnicu još nema izgrađeno saće pa pčele grade saće brže. Budući da gradnja saća zahtijeva dosta voska, novi roj će uglavnom graditi radiličke ćelije.

Razlog tome je da kod pčela starijih od 18 dana voštane žlijezde zakržljaju, pa pčelinja zajednica mora stalno odgajati mlade pčele kako bi se proizvodnja voska nastavila. Naravno, jedan od preduvjeta za odgajanje mladih radilica i gradnju saća su odgovarajuća toplina i prostor te dovoljan unos nektara i peludi. Ako pčelinja zajednica već ima izgrađene saće i matica je stara, pčele će graditi dosta trutovskih i mednih stanica.

Gradnja saća je dugotrajan posao, osobito ako pčele moraju izgraditi potpuno nove saće. Kako bi se taj proces malo ubrzao, pčelari daju pčelama pripremljene osnove saća od voska s počecima radiličkih stanica.

#7 Saće mogu otkriti probleme u košnici

Redovita provjera košnica je obaveza svakog pčelara i vrlo je bitna za opstanak pčelinje kolonije. Pravovremenim uočavanjem problema u košnici pčelar može poduzeti mjere kako bi se kolonija oporavila ili kako bi spriječio zarazu ostalih kolonija.

Svaka provjera košnice uključuje provjeravanje okvira, a to naravno podrazumijeva provjeru saća. Ukoliko se uoče nepravilnosti na saćama, odmah bi trebalo reagirati i saznati što bi mogao biti uzrok. Ignoriranje sumnjivih pojava na saćama može biti pogubno za pčelinju zajednicu.

Primjerice, saće mogu otkriti zaraženost američkom gnjiloćom legla i prisutnost voskovog moljca. Znakovi bolesti američke gnjiloće su poklopljene stanice s ličinkama smještene među nepoklopljenim ličinkama te udubljeni ili izbušeni poklopci stanica s ličinkama. Ličinke voskovog moljca uništavaju saće bušeći hodnike kroz saće. Također, saće napadnute od voskovog moljca budu prekrivene paučinastim vlaknima.

#8 Pregledom saća može se ustanoviti kada je med spreman za vrcanje

Med se uzima iz košnice samo kada je sazrio, a da li je med dozreo se može vidjeti po izgledu saća. Uzimanje nedozrelog meda treba izbjegavati jer ima prevelik postotak vode pa se lako pokvari.

Nektar skupljen s cvjetova pčele pohranjuju u saće i kasnije ga prerađuju kako bi se riješile viška vode iz nektara. Kada je obrađeni nektar pretvoren u med, pčele poklapaju stanicu u kojoj je taj med pohranjen. Iz ovoga se može zaključiti da većina, točnije 70-80%, mednih ćelija treba biti zaklopljena da bi med bio spreman za vrcanje.

Poznavanje pčelinjih saća je od iznimne važnosti za sve pčelare

Pčele nas fasciniraju još od davnih dana i mnogo truda je uloženo u otključavanje tajni njihovog života. Ništa manje fascinantno nije ni pčelinje gnijezdo. Šesterokutan oblik stanica saća je vrlo neobična prirodna pojava koja je inspirirala mnoge dizajnere i znanstvenike.

Primjerice, dizajneri iz Belgije su dizajnirali šesterokutne šatore koji su izvrsni za privremene smještaje kao što su koncerti, festivali, kampiranja. Njihov neobičan oblik je koristan jer pruža veliku stabilnost pa se takvi šatori mogu slagati jedan na drugog kako bi se uštedio prostor potreban za njihovo postavljanje.

No, pčelinje saće su vrlo bitne i za pčelare. Budući da su saće jedan od osnovnih dijelova košnice, bitno je znati što više o njima. Kroz zanimljivosti koje smo naveli smo Vas upoznali s nekim osnovama koje svakako morate znate ako ste pčelar. Ako ste pčelar početnik, naša lista Vas može pripremiti na što očekivati u košnici te kako uočiti moguće probleme. Sretno pčelarenje!