mi volimo pčele
Selidba košnica je bitna za održavanje optimalnog prinosa meda jer nema mjesta koje pčelama omogućuje dobru pašu tijekom cijele sezone. Zato pčelari koji se fokusiraju na proizvodnju meda trebaju seliti košnice, ako su uvjeti povoljni. Izbor mjesta i način smještaja košnice uvelike utječu na količinu prinosa meda. Svaki pčelar nastoji što bolje iskoristiti pašu te održati pčelinje kolonije jakim i produktivnim. Jaka i produktivna kolonija omogućuje bolje preživljavanje kolonije, kao i povećanje prinosa meda.
Najpovoljnije bi bilo smjestiti košnice u središte područja s medonosnim biljem, pored tvrdog puta. No, pored tvrdog puta je često nagomilano toliko košnica da bi selidba samo uzrokovala štetu. Ako je paša loša, zbog velikog broja pčela velika je opasnost od grabeži i širenja zaraznih pčelinjih bolesti. Zbog toga nije dobro seliti pčele na mjesta gdje je već prisutno mnogo pčela, bez obzira na veličinu područja.
Pri odabiru mjesta za smještanje košnice treba uzeti u obzir nekoliko čimbenika:
Blizinu paše
Dostupnost i blizinu vode
Opasnost od požara
Opasnost od poplave
Blizina paše je vrlo važna za dobivanje većeg prinosa meda jer što je izvor nektara bliže košnici, to je unos nektara veći. Prema podacima austrijskih stručnjaka na Pčelarskom kongresu u Ateni 1979. godine, prinos meda opada razmjerno s povećanjem udaljenosti paše od pčelinjaka. Udaljenost veća od 500 metara smanjuje prinos meda za 25%, udaljenost veća od 1 000 metara smanjuje prinos za 50%, dok udaljenost veća od 2 000 metara smanjuje prinos za čak 75%!
Dio zaliha hrane koje pčela može ponijeti se troše tijekom leta kako bi pčela imala dovoljno energije za let, a ostatak zaliha se odnosi u košnicu. Za udaljenosti veće od 3 kilometra pčela se dosta iscrpljuje i potroši sve zalihe hrane što znatno skraćuje životni vijek pčele. Kao rezultat veće potrošnje hrane, manje hrane se donosi u košnicu pa prinos meda opada.
Također, ako je paša bliže pčele se u slučaju iznenadnog nevremena mogu brže i lakše vratiti u košnicu. Pčele koje su daleko od košnice pri nagloj promjeni temperature više stradavaju, i više su izložene opasnosti da postanu plijen pticama.
Važno je postaviti pčelinjak blizu vode jer je pčelama je potrebna voda za spremanje hrane za leglo i za održavanje povoljne vlažnosti zraka u košnici. Osobito im je potrebno mnogo vode tijekom ljetnih vrućina, pogotovo ako prestane lučenje nektara. Ako u blizini pčelinjaka nema vode onda je potrebno postaviti pojilišta.
Treba izbjegavati mjesta podložna poplavama ili mjesta kuda prolaze bujice za vrijeme jakih kiša. Udubljenja gdje bi se mogla nakupljati voda također nisu dobra mjesta za postavljanje pčelinjaka.
Mjesta gdje ima uvjeta za izbijanje požara, kao što je suha trava, također je potrebno izbjegavati. Pčelari koji sele pčele na pašu suncokreta trebaju voditi računa o paljenju strništa jer se ona često nalaze pored suncokreta. Opasnost za pčele je u tome što ako moraju letjeti preko strništa kako bi došle do suncokreta, mnoge pčele mogu stradati u vatri.
Često pčelari pri smještanju košnice ne znaju kako ispravno postaviti košnice i vode računa o manje bitnim činjenicama. Neispravno smještanje može povećati potrošnju pčelinje hrane, omogućiti razvoj nametnika, smanjiti prinos meda… Zbog toga je potrebno uzeti u obzir nekoliko bitnih čimbenika.
Mnogi pčelari smatraju da je bolje postaviti košnicu u hladovinu jer se plaše da bi toplina mogla nepovoljno utjecati na saće ili da bi leglo moglo uginuti. Međutim, sunce nije opasno za pčele ako je osigurano dobro provjetravanje košnice. Australski pčelari košnice postavljaju na sunce, iako se dnevne temperature u hladu kreću oko 40°C.
Postavljanje košnice na sunce povoljno utječe na koloniju i donosi nekoliko prednosti. Među njima se ističe da se povećava broj pčela sakupljačica jer je potrebno manje pčela za grijanje košnice. Povećanje broja sakupljačica izravno utječe na povećanje prinosa meda. Također, košnice se na suncu više zagrijavaju pa voda brže ispari iz nektara, tj. med brže sazre.
Tijekom velikih žega potrebno je otvoriti pomoćna leta kako bi se omogućilo bolje provjetravanje. Ako košnica nema pomoćna leta, onda je dovoljno malo podići poklopnu dasku čime se povećava strujanje zraka.
Još jedna bitna dobrobit koja proizlazi iz postavljanja košnice na sunce je da viša temperatura nije pogodna za razvoj grinje varroa. Grinja varroa se najviše razmnožava u stanicama s trutovskim leglom, a neki stručnjaci smatraju da se to događa zato što su trutovska legla na rubu pčelinjeg legla, pa je temperatura niža nego u centru. Nakon selidbe košnica može se primijetiti veći broj mrtvih grinja na podnici zbog njihove osjetljivosti na povišenu temperaturu. Pri temperaturama većim od 37°C ženke grinje skoro potpuno prestaju polagati jaja.
Viša temperatura pčelama ne bi trebala smetati, a može spriječiti razvoj grinje varroa. Prema nekim istraživanjima pčele mogu izdržati čak i temperaturu od 49°C.
Položaj leta utječe na prinos meda. Leto se najčešće okreće prema jugu, a ponekad prema istoku ili zapadu. Ako su pčele na paši tijekom svibnja, lipnja ili srpnja, onda je najbolje leta okrenuti prema sjeveroistoku, sjeveru ili istoku. Takav položaj leta je povoljan jer sunce za vrijeme dugodnevnice izlazi na sjeveroistoku pa leta okrenuta toj strani budu najranije osvijetljena i pčele iz tih košnica prve izlaze na pašu.
Ranojutarnji izlazak pčela na pašu ima utjecaja na prinos meda jer većina biljaka nektar luči u ranim jutarnjim satima ili se nektar ne suši zbog jutarnje svježine.
Uvijek bi trebalo težiti da leta budu okrenuta prema izlasku sunca, osim zimi kada je najbolje leta okrenuti jugu. Okretanjem leta prema sjeveroistoku, sjeveru ili istoku se smanjuje rojevno raspoloženje pčela jer se smanjuje mogućnost stvaranja brade pčela na letu košnice.
Ako je medonosno bilje na nagnutom terenu, najbolje je košnicu staviti u niže predjele. Takav smještaj je povoljan za pčele jer se pri povratku s paše manje iscrpljuju leteći prema dolje pa je i brzina leta veća. Niže postavljene košnice su i bliže nalazištu vode pa pčele vodonoše mogu lakše stići do košnice.
Iz svega navedenog se može vidjeti koliko su odabir mjesta i način smještanja košnice bitni za veći prinos meda. Ponekad pčelari zaborave, ili jednostavno ne znaju kako ispravno postaviti košnicu što rezultira manjim prinosima meda ili većim troškovima za održanje pčelinje zajednice. Za zadovoljavajuće i kvalitetne prinose meda potrebno je uložiti mnogo truda pa je bitno usvojiti što više znanja kako ne bi radili sami protiv sebe u samom startu, tj pri postavljanju košnica.
