mi volimo pčele
Često korišten naziv za oslobađanje medišnih okvira od pčela je oduzimanje medišta. Oduzimanje i vrcanje meda su vrlo naporan posao. Ali budući da je to jedan od zadnjih koraka u proizvodnji meda, često se taj posao shvaća olako. Poslovi oduzimanja i vrcanja meda se kod velikog broja pčelara obavljaju kao i prije 50 godina. Zbog toga se postižu slabi učinci i posao je spor. Ti poslovi se mogu ubrzati i olakšati bez većih ulaganja. Najefikasnije metode za oduzimanje medišta su: korištenje kemijskih sredstava, bježalice, pregrada, i ispuhivanje jakim strujama zraka.
Kemijska sredstva su zbog ekonomičnosti često korištena u zemljama s intenzivnim pčelarstvom, tj. velikim brojem košnica. Mogu se koristiti bez obzira na veličinu pčelinjaka, a osobito su preporučljiva u vrijeme kada medenje sasvim prestane jer vađenje pojedinačnih okvira i držanje košnice dugo otvorenom privlači pčele pa može uzrokovati grabež.
Kemijska sredstva koja su najčešće korištena su:
karbolna kiselina
benzaldehid
propionska kiselina
Najprije, potrebno je napraviti okvir veličine jednake površini medišnih nastavaka. Preko tog okvira se zategne i pričvrsti platno od kudjelje; poželjno je u okvir pribiti jednu ili dvije poprečne letve kako se platno ne bi opustilo pri močenju. Zatim se platno poprska razrijeđenom karbolnom kiselinom, a razrijeđenost ovisi o temperaturi zraka. Ako je temperatura zraka ispod 30°C omjer vode i kiseline je 1:1, a ako je temperatura iznad 30°C tada je omjer 2:1. Na nižim temperaturama učinak kiseline je nedovoljan.
Za prskanje je dovoljna mala prskalica za natapanje platna prilikom peglanja ili ona koju koriste frizeri. Platno se treba dobro namočiti, ali ne toliko da s njega kapa kiselina. Poprskano platno se može koristiti nekoliko sati. Pripremljeni okvir se stavi preko medišta i pčele napuste medišne okvire u roku 5 minuta. Kako bi se proces ubrzao može se pripremiti nekoliko takvih okvira jer dok se prethodni okviri skinu pčele će napustile medište.
Nedostatak karbolne kiseline je što ostavlja tragove u medu ako se okvir natopljen tom kiselinom drži duže na medištu, ili ako je povećana vanjska temperatura.
Od iznimne je važnosti nositi zaštitnu opremu pri radu s ovom kiselinom jer je vrlo opasna! Na koži stvara teške opekline, a ako i samo jedna kapljica dospije u oko može izazvati trajno sljepilo. Pri radu s njom trebaju se nositi gumene rukavice ili se ruke trebaju premazati uljem. Oči se trebaju čuvati od prskanja nošenjem zaštitnih naočala. Izbjegavati treba i udisanje te kiseline. U slučaju da kiselina dospije na kožu, to mjesto je potrebno obrisati krpom natopljenom alkoholom.
Postupak je isti kao kod karbolne kiseline. Neki australski pčelari koriste mješavinu benzaldehida i karbolne kiseline u omjeru 1:1 jer je navodno učinak bolji.
Prednost benzaldehida je što ne ostavlja tragove u medu. No, pri oduzimanju se mora voditi računa o vanjskoj temperaturi zraka koja utječe na njegovo isparavanje. Premala doza nema dovoljno učinka i pčele neće napustiti medište, a prevelika doza će ošamutiti pčele pa one opet neće napustiti medište.
Propionska kiselina je bezbojna tekućina koja se razrjeđuje s vodom u omjeru 1:1. Platno okvira načinjenog na prethodno opisani način se poprska s dvije jušne žlice te mješavine, i zatim se okvir postavi preko medišta. Pčele se za 1-2 minute povuku dolje i nastavci se odmah mogu skidati. Jedna litra te mješavine, pola litre kiseline i pola litre vode, je dovoljna za skidanje tisuću nastavaka.
Uz nešto izmijenjeni postupak ova sredstva se mogu koristiti i u drugim tipovima košnica. Kod košnica lisnjača se okvir natopljen kiselinom može ugurati gore, preko medišnih okvira. Ali se okviri moraju vaditi jedan po jedan. Kod košnica na toplo leto (dzierzonke) okvir se stavlja straga kako bi pčele napustile zadnje okvire, i kako bi se oni mogli vaditi.
Kemijska sredstva su efikasna no treba imati na umu da med može poprimiti njihov miris te neki pčelari potpuno izbjegavaju korištenje tih sredstava. Također, njihovo korištenje donosi brigu o čistoći meda i opasnost pri radu s nekim sredstvima.
Za upotrebu bježalice potrebno je za svaku košnicu imati pregradu od lesonita ili šperploče s rupom u sredini veličine bježalice. Potrebno je posvetiti pažnju postavljanju bježalice jer ako je bježalica postavljena obrnuto pčele će moći ulaziti u medište, ali neće moći izaći iz njega.
Pregrada s bježalicom se postavi između plodišta i medišta dan prije oduzimanja, te sljedećeg dana sve pčele prijeđu u plodište. Bitno je napomenuti da u medištu ne smije biti legla jer tada pčele neće napustiti medište. Ako je korištena pregradna rešetka s otvorenim gornjim letom, i zatvorenim donjim letom, pri postavljanju pregrade s bježalicom donje leto mora biti otvoreno.
Pri korištenju bježalice kod položenih košnica se načini pregrada s bježalicom koja potpuno odvaja medište od plodišta. Na medištu ne smije biti leta i pčele ne smiju imati nikakav drugi prolaz između medišta i plodišta.
Postupak je sličan postavljanju bježalice, a može se primijeniti kod svih nastavljača. Specifičnog ovog postupka je da se koristi samo pregrada, bez rupe za bježalicu. Da bi se postupak mogao provesti, svi nastavci trebaju imati pomoćna leta koja su tijekom sezone otvorena.
Pregrada se postavlja između plodišta i medišta ujutro na dan oduzimanja ili navečer prethodnog dana. Pregrada može biti od šperploče ili lesonita, pa čak i od najlonske folije. Na plodište s pregradom se stavljaju medišta, ali rotirana za 180°, tako da su njihova pomoćna leta sa zadnje strane. Ovisno o vremenu postavljanja pregrade, sve pčele izađu tijekom dana ili u popodnevnim satima. Budući da su pčele navikle ulaziti s prednje strane, sada će ući u donje plodišne nastavke. Također je potrebno napomenuti da uspješnost metode ovisi o prisutnosti legla u medištu, tj. legla ne bi trebalo biti. Ako je korištena pregradna rešetka s otvorenim gornjim letom, i zatvorenim donjim letom, pri postavljanju pregrade donje leto mora biti otvoreno.
Kako pčele ne bi ulazile u medišta koja su ostala bez pčela, potrebno je osigurati barem mali unos nektara. Ako je paša prestala, potrebno je postaviti žičane lijevke na otvore medišnih nastavaka. Time se pčelama omogućuje izlazak iz medišnih nastavaka, ali ne i ponovni ulazak. U predvečer pčele napuste medišta pa se nastavci mogu skidati.
Koriste se agregati koji stvaraju jako strujanje zraka i tako ispuhavaju pčele. Zbog visoke cijene agregata nije ih isplativo koristiti na manjim pčelinjacima. Za male pčelinjake se mogu koristiti jaki električni usisavači za prašinu, ako ima električne struje na pčelinjaku. Crijevo usisavača se naravno stavi na suprotnu stranu, gdje izlazi zračna struja i na kraju crijeva se postavi plosnati dodatak s otvorom 10 x 0,6 cm.
Stari načini oduzimanja medišta su otežani i dugotrajni jer se svaki okvir mora pojedinačno vaditi i s njega stresati pčele. Zbog usavršavanja postojećih metoda i razvoja novih taj posao ne mora biti toliko spor i naporan. Sve poslove koji uključuju otvaranje košnice je potrebno obaviti brzo, efikasno i pažljivo kako se ne bi nepotrebno uznemiravalo pčele i uzrokovao grabež. Novije metode oduzimanja daju pčelaru veću kontrolu nad pčelama zbog njihove izolacije od okvira medišta koji se vade. Neiskusni pčelari često griješe jer izlažu pčele stresu, ali ih ne izoliraju. Kao rezultat pčele postaju nervozne i ubadaju. Novijim metodama se rješava problem ljutih pčela, grabeži, napada tuđica, osa itd.
