mi volimo pčele
Svaki pčelar nastoji maksimalno iskoristiti pašu kako bi uspio prikupiti što više pčelinjih proizvoda. Kako bi se to ostvarilo potrebno je voditi računa o uvjetima u kojima kolonija živi. Povoljni smještaj košnice ne mora biti dovoljan za veći prinos meda. Primjerice, zbog izobilja hrane matica će leći više jaja što će za posljedicu imati veću potrošnju hrane i veći unos peludi. Zbog toga je ponekad bitno utjecati na maticu i ograničiti njezino odlaganje jaja kako bi prinos meda bio veći. No, ograničavanje matice nije samo pod utjecajem pčelara. Ograničavanje matice u odlaganju jaja može imati mnoge uzroke, a uzroci se mogu podijeliti na prirodne i umjetne. Prirodni uzrok su same pčele, a umjetni su pčelari.
Pčele prirodno ograničavaju maticu “svjesno” ili “nesvjesno”. Svjesno ograničavanje je uzrokovano instinktom za ekonomičnim raspolaganjem hranom. Instinkt za ekonomičnosti može biti potaknut nagonom za rojenjem, nedostatkom hrane, ili nedostatkom nektara ili peludi. Nesvjesno ograničavanje se javlja zbog velikog unosa peludi ili nektara.
Na tihim pašama ili kod nadražajnog prihranjivanja pčelinja kolonija se može brzo razvijati, no to može dovesti do problema. Ako zajednica obilno zamedi, može se dogoditi da pčele nemaju mjesta za sav nektar pa ga počinju spremati u prostoru legla. Nektar spremaju u stanice namijenjene jajima i tako matici smanjuju prostor za polaganje jaja. Takvo ograničavanje matice utječe na slabljenje kolonije, pa čak može potaknuti i rojenje.
Ograničavanjem matice zbog nedostatka hrane kolonija se ne razvija dovoljno i slabi. Rezultat je manji prinos meda jer se glavna paša ne može dovoljno iskoristiti.
Tijekom priprema za rojenjem pčele ograničavaju maticu smanjenjem unosa peludi i nektara. Pred izlazak roja iz košnice matica sve više smanjuje polaganje jaja i na kraju potpuno prestane odlagati jaja. Zatim polovica roja odlazi i odnosi dio zaliha meda.
Prirodno ograničavanje matice se svakako treba izbjeći jer ono nije korisno; utječe na smanjenje prinosa meda i na razvoj pčelinje kolonije. Kako bi se ono spriječilo potrebno je ukloniti uzroke koji su doveli do ograničavanja.
Ograničavanje leženja matice pred glavnu pašu može biti dobro samo ako se provodi pred posljednju glavnu pašu. Inače ograničavanje ne bi imalo pozitivnih učinaka jer bi se na sljedećoj paši smanjio prinos meda. Osim predstojećih paša također je bitno voditi računa o dobu godine. Ograničavanje provedeno u drugoj polovici godine bi oslabilo zajednicu i ona ne bi bila dovoljno snažna za zimovanje. Zato je ograničavanje potrebno provesti u prvoj polovici godine.
Kao što i pčele ograničavaju maticu zbog različitih razloga, tako i pčelari koriste ograničavanje u različite svrhe. Ponekad su ograničavanja samo kratkotrajna i kao takva su korisna i nužna. U drugim slučajevima je ono dugotrajno i može se pokazati štetnim u nekim slučajevima.
Uzgoj matica presađivanjem ličinki - ograničava se polaganje jaja samo na malom prostoru kako bi ličinke bile iste starosti
Zamjena stare matice mladom - mlada matica se stavlja na saće pod poklopac ili u kavez kako bi je pčele bolje primile
Ograničavanje matice na dulje vrijeme ili njezino uklanjanje - korisno samo kod medonoša i matica je ograničena samo prostorom, a ne opsegom leženja jaja.
Potpuno uklanjanje matice iz kolonije se može koristiti pri uzgoju matica jer njezino uklanjanje nema utjecaja na prinos meda. Prihvatna društva imaju samo dvije uloge, prihvat ličinki i započinjanje matičnjaka.
Potpuno uklanjanje matice iz kolonije može biti štetno jer slabi koloniju i poremećuje život zajednice. Ubrzo nakon uklanjanja matice (pola sata do sat od uklanjanja) u koloniji dolazi do promjene ponašanja pčela i može se čuti glasan šum. To je znak uzbune među pčelama te one prestaju s gradnjom saća, smanjuju izlet i sabiranje nektara i peludi. Već par dana od uklanjanja matice kod nekih pčela radilica počinje razvoj jajnih stanica čime se nastavlja dezorganizacija kolonije. Zbog prisutnosti lažnih matica koje nesu jaja kolonija se slabo štiti, postaje prenervozna, i stvara vrlo male zalihe. Takvu zajednicu je teško natjerati na primitak nove matice i često je potrebna umjetna intervencija.
Kod košnica dubokih okvira u plodištu i medištu, i košnicama lisnjačama je preporučljivo ograničiti maticu matičnom - Hanemanovom rešetkom. Rešetka ograničava maticu u polaganju jaja samo u plodištu kako se u medištu ne bi miješale saće s medom i saće s leglom.
Korištenje matične rešetke je korisno samo ako se pravilno koristi. Ona sprječava maticu u polaganju jaja u medištu, ali smeta i drugim pčelama te one izbjegavaju prolaziti kroz nju. Ako košnica ima samo donje leto rešetka će utjecati na to da pčele skladište nektar u oplođene stanice u plodištu. Pčele će prolaziti kroz rešetku do saća iznad rešetke samo ako imaju višak nektara koji ne stane u plodište. Posljedica je da se kod takvih kolonija javlja nagon za rojenjem, iako ima dovoljno praznog prostora.
Odluka o korištenju ili nekorištenju rešetke je bitna jer ona utječe na prinos meda. Pčelinje društvo bez rešetke ima ukupno više na vagi, ali se od društva s rešetkom može izvrcati više meda. Zajednica bez rešetke unosi više nektara no pod utjecajem većeg unosa hrane matica, zbog neograničenosti, proširuje leglo pa se troši više hrane. Povećanjem legla povećava se broj pčela koje donose pelud a smanjuje broj pčela koje donose nektar, tj. smanjuje se unos nektara. Također, kod društava bez rešetke su na dosta okvira izmiješane saće s leglom i medom što otežava vrcanje meda. Rešetka ograničavanjem matice omogućuje jednostavno odvajanje saća legla i meda, pa se med može lakše izvrcati.
U SAD-u su provedena istraživanja korištenja pregradne rešetke (G. Hays, 1983. god.) kojima je utvrđeno da je, uz otvoreno samo donje leto, rešetka između plodišta i medišta utjecala na smanjenje prinosa meda. Korištenje rešetke kod zajednica sa zatvorenim donjim letom i otvorenim gornjim letom je donijelo najveće prinose meda i leglo je bilo veće. Dobri rezultati se mogu objasniti spremanjem nektara u medištu iznad pregradne rešetke jer pčele nisu morale prolaziti kroz rešetku. Tako je također matici ostalo dosta slobodnih saća za polaganje jaja.
Za dobre prinose meda potrebno je pratiti što se događa u košnici i osigurati povoljne uvjete za optimalnu proizvodnju meda. Pravovremenim uočavanjem i uklanjanjem problema koji bi mogli dovesti do prirodnog ograničavanja matice može se poboljšati radišnost pčela i postići veća proizvodnja meda. Uklanjanjem prirodnih uzroka pčelar može sam odlučivati da li je uopće potrebno ograničavati maticu, i koliko dugo. Ako se odlučite za korištenje pregradne rešetke, važno je naglasiti da ona treba stajati samo tijekom aktivne sezone. Potrebno je ukloniti rešetku, otvoriti donje leto i zatvoriti gornja leta čim glavnina pašne sezone prođe.
