mi volimo pčele
Pčelinji vosak je vrijedan pčelinji proizvod koji je na žalost u deficitu. Mnoge zanatske i industrijske grane ga koriste u proizvodnji, osobito kemijska i farmaceutska industrija. Pčelari koji proizvode vosak proizvode ga samo u malim količinama, nedovoljnim čak i za njihove potrebe. Proizvedeni vosak treba iskoristiti za izgradnju novog saća kako bi se zamijenile stare i neispravne saće, pa čak i za stvaranje pričuvnog saća. Zbog nedovoljne proizvodnje vosak se često krivotvori dodavanjem jeftinijih proizvoda kao što su stearin, cerezin i parafin. Zato pri kupovini voska valja obratiti pozornost na krivotvorine. Upoznati ćemo se s nekoliko načina kako provjeriti kvalitetu voska.
Prirodni vosak se od ostalih proizvoda lako može prepoznati po specifičnoj težini; tvari kojima se krivotvori vosak (stearin, cerezin i parafin) imaju manju specifičnu težinu od čistog prirodnog voska. Ako se doda u smjesu vode i špirita (specifična težina 0.95) prirodni vosak potone (specifična težina 0,965 - 0,970). Krivotvorine imaju manju specifičnu težinu od smjese pa ne mogu potonuti.
Određivanje kvalitete voska organoleptički se može provesti na temelju presjeka, mirisa, krhkosti, i osobina strugotine. Upoznati ćemo se s nekim razlikama između prirodnog i krivotvorenog voska.
Ima miris meda ili meda i propolisa
Površina liva je ravna ili malo udobljena
Udarom čekića se lako razbija
Na prijelomu ima sitno-zrnastu strukturu
Ima mat rez, tj. bez sjaja
Ako se stisne postaje plastičan
Ako se zagrize ne lijepi se za zube
Dobiva miris tvari koje su mu dodane
Ako vosak ima parafina, površina mu je udubljena i pri udaru čekićem ne puca
Na prijelomu se uočavaju razlomljeni kristali
Vosak s parafinom ili stearinom je krhkiji od prirodnog
Ako se stisne komadić voska s parafinom osjeća se masnoća
Ako se komadić voska zagrize, vosak se lijepi za zube
Poneki pčelari smatraju da gradnja saća smanjuje unos nektara i proizvodnju meda, no to nije točno. Gradeći saće pčele su zaposlenije pa je manja vjerojatnost buđenja rojevnog nagona. Količina voska koju pčele izluče ovisi o nekoliko čimbenika: intenzitetu pčelinje paše, potrebi za saćem - praznom prostoru, broju mladih pčela u koloniji.
Istraživanja provedena u Rusiji otkrila su da je lučenje voska proporcionalno količini hrane koja se unosi u košnicu. Kilogram mladih pčela koje cijeli dan prerađuju nektar, tijekom svog života mogu proizvesti pola kilograma voska. To znači da bi jako društvo od 150 000 jedinki, uz stalan unos nektara, moglo proizvesti 7,5 kilograma voska. No, stalan prinos nektara tijekom cijelog dana nije moguć, pa je stvaran prinos voska manji.
Osim nektara i peludi, pčelama je potrebno osigurati i prostor za gradnju saća. Vosak izlučuju mlade pčele koje njeguju leglo pa prostor za saće treba biti u blizini legla. One su zaposlene preradom nektara u med, odgojem i hranjenjem legla pa se pojačano hrane nektarom i peludi. Pojačano hranjenje utječe na razvoj voštanih žlijezda pa počinju izlučivati vosak.
Iako pčele najviše voska proizvode kad odgajaju leglo, njegovo lučenje ne prestaje ako nema odgajanja legla. Dokaz za to se može vidjeti kod zajednice s ne sparenom maticom koja još ne polaže jaja. Zajednica gradi saće Iako matica nije oplođena tj. nema legla. Samo pojačani unos nektara u košnicu može utjecati na povećanje proizvodnje voska bez povećanja legla. Istraživanja su pokazala da gradnja saća i lučenje voska imaju pozitivan utjecaj na rad i razvoj pčelinje zajednice. Zajednice koje grade saće su puno aktivnije u donošenju peludi i nektara u košnicu, bolje se razvijaju i manje se roje.
Poklopci od meda pri vrcanju, sasječene stanice, i saće građevnjaka su izvrsna sirovina za dobivanje čistog prirodnog voska. Ostale sirovine uključuju stare saće, strugotine od sača s poklopnih dasaka, okvira, i zidova košnice, te trunje pokupljeno s podnice košnice. Mlado saće nema pohranjene peludi ni meda, i u njemu nije odgajano leglo pa daje skoro 100% čistog voska. Korištene saće mogu sadržavati med, hranu za ličinke, košuljice jaja i pelud.
Mlado saće u kojem nema peludi i meda te u njemu nije odgajano leglo, najbolje je topiti u sunčanim topionicama. Alternativno se može topiti i u emajliranim posudama u vodi. Ako se vosak topi tako, nije ga potrebno pročišćavati.
Prije topljenja ostalih saće potrebno je odvojiti svjetlije od tamnijeg. Svjetlije saće treba topiti odvojeno jer sadrže veći postotak vode. Zatim se saće izmrve i potope u vodi kako bi se odvojile topljive tvari. Tako dobivena otopina se nikako ne smije davati pčelama jer se mogu raširiti bolesti. Otopina osobito može biti opasna ako je u saćama bilo dosta meda i prisutni su poklopci saća. No, dobivena otopina se ne mora baciti - može se preraditi u rakiju. Ako se otopina prerađuje u rakiju, potrebno je provjeriti da koncentracija šećera nije viša od 20%. Na svakih 100 litara otopine doda se najmanje 1 litra voćnog kvasca (koma).
Nakon odvajanja topljivih tvari od saća, potrebno ih je obraditi kuhanjem. Najekonomičnije je topljenje saće u većem emajliranom kotlu, nakon čega se otopina preša i vosak cijedi pomoću preše. Najbrže dobivanje voska iz starog saća je pomoću preše na električnu struju.
Svjetlije saće daju svjetliji i čistiji vosak, dok se tamniji može pročistiti i posvijetliti ponovnim kuhanjem i cijeđenjem.
Svaki pčelar nastoji što bolje iskoristiti proizvode pčela, a jedan od bitnijih proizvoda je svakako vosak. Ako to paša i vrijeme dopuštaju, isplativije je skupljati vosak od vlastitih pčela nego pustiti da samo propadne. Proizvodnjom vlastitog voska ne morate više brinuti o kvaliteti kupljenog voska te da li je krivotvoren. Potaknute unosom nektara pčele izlučuju vosak bez obzira da li se on koristi ili ne. Pčele vam daju sirovinu, a na vama je da je znate dobro iskoristiti za boljitak vaših pčela i Vas samih.
