mi volimo pčele
Pčele su najbrojniji oprašivači cvjetova na planeti. Pretpostavka je da trećina ljudske hrane ovisi o oprašivanju pčela. Ono čime se pčele osobito ističu je činjenica da je to jedina životinja koja proizvodi hranu koju jedu i ljudi. Mnogi znanstvenici još uvijek rade na proučavanju pčela i napisani su mnogi znanstveni radovi, članci i knjige. Dokumentacija je osobito bitna za pčelare jer o poznavanju pčela ovisi koliko je pčelar uspješan u bavljenju pčelarstvom. Odabir prikladne pasmine pčela utječe na njihovo ponašanje, prinos meda i preživljavanje. Također, poznavanje pčela omogućuje lakše upravljanje proizvodnjom meda, zaštitom od nametnika i otrova, kao i dulji životni vijek pčela i same košnice.
Pčela je društveni insekt i njezin život i opstanak su mogući samo u zajednici. Sve jedinke surađuju i zajednički se štite od neprijatelja, prikupljaju pričuve hrane, održavaju potrebnu temperaturu u gnijezdu i odgajaju nove generacije pčela. Pčelinja zajednica je složeni organizam, sastavljena od više tisuća radilica, stotinjak trutova i jedne matice. Iako zajednicu čine mnoge jedinke, svaka jedinka ima određenu ulogu i pridonosi opstanku zajednice.
Matica je potpuno spolno zrela ženka koja je sposobna stvarati potomstvo. Bez matice ne bi bila moguća obnova zajednice. Unatoč uvriježenom mišljenju, matica nije odgovorna za organizaciju pčelinje zajednice. Njezina jedina uloga je parenje s trutovima i polaganje jaja. Ako je pčele obilno hrane matičnom mliječi i pripreme joj saće za jaja, ona će polagati jaja. Izlazak iz košnice, tj. priprema za rojenje ne ovisi o matici nego o uvjetima u kojim zajednica živi (prenatrpanost, nedovoljna ventilacija itd.). Matica, kao i pčele radilice, se liježe iz oplođenih jaja. Uzgoj matice potaknut je posebnom hranom kojom hrane ličinku matice. Razvoj matice od ličinke do odrasle jedinke je najkraći i traje 16 dana. Matica je veća i teža nego pčela radilica i obično liježe 1 - 3 jaja u minuti. Može živjeti 6 - 7 godina, no kako stari polaže manji broj jaja i jaja su sitnija. Uz to liježe više neoplođenih jaja. Zbog te činjenice dobro je mijenjati maticu barem svaku drugu godinu.
Pčele radilice su ženskog spola, kao i matica, ali nemaju razvijene spolne organe. Imaju mnoge uloge: gradnja saća, čišćenje stanica, njegovanje i hranjenje ličinki i matice, održavanje higijene u košnici i mnoge druge. Otuda i naziv, pčele radilice obavljaju sve poslove unutar i izvan košnice. Razvoj od ličinke do odrasle jedinke traje 21 dan. Pčela radilica je manja i kraća od matice. Njihov broj u rano proljeće ovisi o uvjetima zimovanja, a u jesen i tijekom aktivne sezone ovisi o paši, kvaliteti matice i veličini košnice. Duljina života radilice ovisi o vremenu kada je izležena i o opterećenju poslovima, osobito odgajanje legla. Dokazano je da njegovanje legla najviše skraćuje život radilici. Tijekom aktivne sezone životni vijek im je samo par tjedana, dok inače može biti 4-5 mjeseci.
Muške jedinke pčelinje zajednice čija je jedina uloga oplodnja matice. Tijelo truta je obraslo dlačicama, deblje je i kraće od tijela matice, a dulje i deblje od tijela radilice. Razvoj truta traje 32 dana. Pčelinja zajednica hrani i njeguje trutove dok se priprema za rojenje ili zamjenu matice, no pred zimu su trutovi uglavnom izbačeni iz košnice.
Pčelinje pasmine su rezultat evolucijskog razvoja i prilagodbe konkretnim uvjetima življenja na pojedinom području. Razvojem suvremene znanosti česta je pojava miješanja pasmina kako bi se dobila pčela koja posjeduje željene osobine iz više pasmina. Pčele nastale umjetnim osjemenjivanjem i selekcijom se nazivaju hibridi. Poznavanje pčelinjih pasmina je bitno za pčelara zbog razlika među njima. Različite pasmine ne podnose jednako ekstremne klimatske uvjete, nisu jednako otporne na bolesti, ne mogu podjednako iskoristiti svaku nektarnu pašu, itd.
Medonosna pčela Apis Mellifera je najrasprostranjenija vrsta pčele. Ima ih na svim kontinentima gdje ima biljaka cvjetnica. Jedno od glavnih obilježja je da dobro podnose surove i duge zime. Postoji mnogo pasmina te pčele no najznačajnije su: Apis mellifera ligustica Spin. (žuta talijanska pčela), Apis melifera eamiea Pollm. (kranjska pčela) i Apis mellifera eaueasiea Gorb. (siva planinska kavkaska pčela).
Najrasprostranjenija žuta pasmina pčela. Rasprostranjena je na svim kontinentima, osobito u SAD-u i Australiji. Lošije podnose zimu od ostalih pasmina, imaju veće gubitke i tijekom zime troše najviše hrane po kilogramu pčela. Njihova prednost je što imaju buran proljetni razvoj. Dobro razviju leglo već mjesec dana od prvog proljetnog izleta zbog čega nadoknade zimske gubitke. Tijekom lipnja i srpnja po snazi su bolje od ostalih pasmina. Pasmina troši više hrane jer matica odlaže mnogo jaja bez obzira na zalihe hrane, što također utječe na prinos meda. Australski pčelari ipak masovno uzgajaju tu pasminu i imaju velike prinose jer leženje jaja ograničavaju matičnom rešetkom.
Potječe iz srednje Europe no zbog svojih dobrih osobina širi se i dalje. Vrlo dobro podnose zimu, imaju brzi proljetni razvoj i radišne su. Postojbina kranjske pčele su predjeli Alpa (Austrija, Slovenija) od kud joj ime i potječe. Po nekima su to mirne pčele, dok drugi smatraju da su ljute. Najveća mana pasmine je da se mnogo roji. No, ruski pčelari smatraju da to vrijedi samo ako su u ograničenom prostoru; držanje tih pčela u košnicama velikog volumena, pravovremeno proširenje gnijezda i povremene seobe na medonosne paše utječe na smanjenje rojenja.
Po izgledu vrlo slična kranjskoj pčeli. Prema istraživanju sovjetskih znanstvenika kranjske i sive planinske kavkaske pčele pojedu više hrane nego druge pasmine, ali zimski gubitci su uvelike manji nego kod drugih pasmina. Pasmina je karakterizirana brzim proljetnim razvojem, a trajni unos nektara ograničava maticu u polaganju jer med prvo skladište u zoni legla. Zbog toga tijekom sezone te zajednice zaostaju za ostalim pasminama. No, zbog ograničavanja legla donesu viškove meda čak i sa slabom pašom. Imaju najduže rilce od svih pasmina pa mogu iskoristiti nektar iz biljaka koje druge pčele ne mogu. Rad s njima je lakši jer su, od svih poznatih pasmina, to najmirnije pčele. Njihova prednost je što se najmanje roje od ostalih pasmina i za vrijeme nagona za rojenjem ne prestaju s unosom nektara pa rojenje ne utječe na prinos meda.
Pčele su fascinantna bića i od velike koristi nama i ostatku ekosustava. Njihov način života je vrlo kompleksan i zanimljiv. Njihov život u zajednici i podjela poslova fasciniraju mnoge znanstvenike, a i amatere. Rezultat fascinacije pčelama su i mnogi dokumenti koji govore o uzorcima pojave nekih ponašanja i koje je korake potrebno poduzeti za boljitak pčelinje zajednice. Također, poznavajući prednosti i mane pasmina koje želimo koristiti možemo osigurati veći prinos meda i dulji životni vijek zajednice. Poznavanje pčela je vrlo bitno za svakoga tko se želi baviti pčelarstvom. Odabir odgovarajuće pasmine i pravilna briga za pčelinju zajednicu uvelike utječu na proizvodnju meda i preživljavanje pčelinjaka.
