mi volimo pčele
Pčele su, kao i sva živa bića, izložene bolestima i parazitima koji mogu dovesti do potpunog uništenja pčelinje zajednice. Napadnute pčele su slabe, brzo se iscrpljuju i ugibaju. Oboljela pčelinja zajednica brojčano slabi jer je veći broj uginulih nego mladih pčela. Najčešća bolest koja nanosi najveće štete je nozemoza.
Nozemoza je bolest odrasli pčela i glavni izvor zaraze su oboljele zajednice. Jačina zaraze je određena brojem prisutnih spora nozemoze. Budući da su spore vrlo rasprostranjene, u povoljnim uvjetima (povoljna vlažnost i toplina) spore odmah proklijaju i javlja se bolest. Povoljni uvjeti nastaju tijekom druge polovice zime kada se poveća potrošnja hrane i poraste vlažnost u košnici zbog odgajanja legla.
Ako pčele tijekom zimskih mjeseci imaju mogućnost izleta iz košnice barem jednom ili dva puta, spore uglavnom ne stvaraju velike poteškoće. Problem nastaje kada pčele zimuju uz pomoć tzv. pogača jer im se bez redoviti izleta probavni trakt preopterećuje.
Simptom bolesti je zagađenost izmetom (okviri, saće i zidovi košnice). Ponekad saće mogu biti zagađene izmetom i zbog nekvalitetne hrane (medljikovac, ukisnuo med, vrijeskov med, prevrući šećerni sirup), te je bitno proveriti i kakve su zalihe hrane. Zaražene pčele s izmetom izbacuju spore i zagađuju košnicu i med. Ostale pčele se zaraze uzimajući zagađenu hranu. Nažalost, pčelari ponekad ne uoče simptome na vrijeme te prenošenjem saća u druge košnice prenose zarazu na zdrave zajednice.
Čim se zapazi pojava proljeva, uzorak od nekoliko desetaka pčela treba poslati veterinarskoj ustanovi na analizu. Ako je bolest potvrđena, nužno je pravovremeno liječenje prema uputama nadležnog veterinarskog inspektora. No, potrebno je poduzeti i dodatne korake kako bi se košnica i saće dezinficirali.
Ako su pčele oboljele tijekom zime, potrebno je povaditi okvire sa saćem uprljanim izmetom i nekvalitetnim medom te staviti čiste saće s kvalitetnim medom ili gustim šećernim sirupom. Pri zamjeni okvira potrebno je obratiti pažnju na temperaturu zraka, zamjenu bi trebalo obaviti tek kada je temperatura veća od 15°C.
Ako se bolest pojavi u proljeće, pčele treba prebaciti u dezinficirane košnice s čistim saćem i osigurati im dovoljno hrane.
Nakon preseljenja pčelinje zajednice košnice i saće koje su još upotrebljive je potrebno dezinficirati. Saće se dezinficiraju parom 80%-ne octene kiseline i 4%-nom otopinom formaldehida, a košnice opaljivanjem let lampom. Oprez pri radu s octenom kiselinom, zaštititi oči naočalama, ruke gumenim rukavicama, a usta i nos maskom od četiri sloja gaze.
Dezinfekcija košnice ovisi o temperaturi zraka, pri temperaturi iznad 17°C traje tri dana no pri nižoj temperaturi traje duže. Za jedan nastavak s 10-12 okvira potrebno je 20 g octene kiseline. Stara krpa ili vata se natopi kiselinom i stavi na satonoše okvira. Ako se nastavci slažu jedan na drugog, iznad svakog nastavka se stavlja kiselina.
Otopina za dezinfekciju saća se radi od 40%-nog formaldehida i vode u omjeru 1:9. Saće je potrebno prskalicom potpuno natopiti otopinom, a zatim ih četiri dana ostaviti u dezinficiranim košnicama na temperaturi višoj od 20°C. Na košnicama u kojima se vrši dezinfekcija treba zatvoriti svaki otvor kroz koji bi mogla izlaziti para kiseline zatvoriti blatom ili ljepljivom trakom.
Svaki pčelar je dužan poduzeti sve mjere kako bi održao svoje pčelinje zajednice zdrave kako bi se izbjegle moguće štete. Prvi korak u sprječavanju pojave bolesti je održavanje higijene košnice, pravilan postupak pri radu s pčelama i pravovremeno reagiranje ako se simptomi bolesti uoče. Neodgovornost pčelara može rezultirati velikim štetama i na pčelinjacima drugih pčelara, te je stoga potrebno pristupiti problemu ozbiljno i savjesno.
